Na mrežnoj stranici Julijane Matanović, poznate spisateljice koja je profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (koja je stalno živjela u Turiću do treće godine života), možete pronaći podatke o njezinim djelima. U razgovoru za portal KLIX.ba možete pročitati i o njezinoj vezi s Bosnom, Gradačcem i Kraljevom Sutjeskom (iz koje su, prema crkvenim maticama, preci nekih od nas doseljavali u naše krajeve prije 200 godina, kako bi mogli na plodnoj zemlji raditi i prehraniti brojne članove obitelji). Inače, Kraljeva Sutjeska je kraj u kojemu su stolovali posljednji bosanski kraljevi i posljednja kraljica Katarina. To je jedan od malobrojnih krajeva u Bosni koji uopće zdušno čuva pozitivnu uspomenu i sjećanje na posljednje bosanske kraljeve (više o tom kraju na: http://kraljeva-sutjeska.com).
Kako su Julijanin otac Ilija (Iljkan) i brat Dražan, svaki ‘u svoje vrijeme’ i kad god su mogli igrali za Dinamo Turić (Iljkan je pješice s vlaka u Bijaloj dolazio iz Tuzle na utakmice Dinama Turić), i za Dinamo Turić bili su kad su igrali ono što je Dražan Jerković bio za reprezentaciju bivše države, priče koje piše Julijana sadrže uvijek nešto zanimljivo nama koji smo rođeni i koji smo živjeli u Turiću i Bosni.
Preporučam za početak priču o ocu koji ima vremena (“On uvijek ima vremena”) koje ćete pronaći u njezinim knjigama koje se mogu nabaviti u knjižarama u Hrvatskoj.
Tu su još neke njene priče-zabilješke-razmišljanja u vezi s našim krajem (“Priča o najstarijem”, “Neupisani grad”), kao i nešto u vezi Dinama (“Zastoj vrijedan priče”). Jedan noviji razgovor s njom iz 2014. godine možete pročitati ovdje (24sata.hr).

Dragi Turićani, donosimo Vam portret jednog briljantnog mladog nogometaša Marija Gavranovića, iz našega sela, koji igra u njemačkom Schalke-u, a počeo je u Švicarskoj prvoj ligi. Sve sliči na novu priču poput onih o Petriću i Rakitiću (ali, Mario je ipak (ranije nego u druge dvije reprezentacije za koje se mogao odlučiti nastupati) pozvan u prvu ekipu Švicarske nogometne reprezentacije, i poziv je prihvatio, pa su tako razriješene nedoumice (dodano 1. travnja 2011.). Hvala Mati koji je našao vremena i truda prirediti tekst za ovaj portret. Matin tekst prva je vijest na našem portalu o Mariju, a svi mi koji smo iz Turića pratimo Marijov napredak u njegovim nastupima u Bundesligi i u Ligi prvaka. I veselimo se svakom njegovom nastupu, potezu, a tek golu …… !

Pozivamo i druge da nam javljaju o raznim novostima u vezi Turića i ljudi iz Turića.

    Portret

Mario je sin našeg Peje “žonglera” Gavranović iz Liporašća. Još kao Junior dok je igrao u Luganu jedan mi prijatelj reče: “Eh da vidiš što Pejo ima sina, što mali igra”. Odmah sam rekao da nije čudo i Pejo je bio nešto posebno. Znam kako smo ponosni bili na njega kad bi se pojavio s loptom, pa još poslije onog pisanja Arene o žongleru iz Turića. Posebno mi je drago zbog Peje da mu je Bog dao da mu sin uspije, zato što on u onim našim uvjetima sa svojim talentom nije mogao. Peju je spriječilo i njegovo srce, al’ ja mislim da mu je sad “srce na mjestu”. Mario je igrao u Juniorima Lugana, potom je prešao u prvu momčad.  Prošle godine je imao “probu” u Luzernu i na jednoj prijateljskoj utakmici Luzerna i Liverpola (dobro ste pročitali) zabio je gol Liverpolu. Luzern ga nije uzeo, a Mario je otišao u Yverdon u “drugu po jačini” Nacionalnu ligu Švicarske, gdje je odigrao dosta uspješnu sezonu i postigao 8 golova. Već ima i zavidan broj nastupa za više madih vrsta Švicarske, gde je također postigao mnogo golova.  Trenutačno je član mlade vrste U-21 a nadajmo se ubrzo i “A” vrste.  Od ove sezone član je “Prve Nacionalne lige”, igrat će za Xamax Neuschathel, i nadamo se zabijat će golove Baselu, GC-u, Zürichu i ostalima. Možda ga uskoro vidimo i na Međunarodnoj sceni. Malo sam zastao sa slanjem ovog teksta jer je Mario odigrao svoju prvu prvenstvenu utakmicu u najvišoj ligi Švicarke, a na  svoj prvi gol čekao je samo 57 minuta. Postigao je tako važan izjednačujući  pogodak, a to je bio i krajnji rezultat. Bravo Mario samo tako nastavi i dalje!

Mato Šarić – Kole