Na mrežnoj stranici Julijane Matanović, poznate spisateljice koja je profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (koja je stalno živjela u Turiću do treće godine života), možete pronaći podatke o njezinim djelima. U razgovoru za portal KLIX.ba možete pročitati i o njezinoj vezi s Bosnom, Gradačcem i Kraljevom Sutjeskom (iz koje su, prema crkvenim maticama, preci nekih od nas doseljavali u naše krajeve prije 200 godina, kako bi mogli na plodnoj zemlji raditi i prehraniti brojne članove obitelji). Inače, Kraljeva Sutjeska je kraj u kojemu su stolovali posljednji bosanski kraljevi i posljednja kraljica Katarina. To je jedan od malobrojnih krajeva u Bosni koji uopće zdušno čuva pozitivnu uspomenu i sjećanje na posljednje bosanske kraljeve (više o tom kraju na: http://kraljeva-sutjeska.com).
Kako su Julijanin otac Ilija (Iljkan) i brat Dražan, svaki ‘u svoje vrijeme’ i kad god su mogli igrali za Dinamo Turić (Iljkan je pješice s vlaka u Bijaloj dolazio iz Tuzle na utakmice Dinama Turić), i za Dinamo Turić bili su kad su igrali ono što je Dražan Jerković bio za reprezentaciju bivše države, priče koje piše Julijana sadrže uvijek nešto zanimljivo nama koji smo rođeni i koji smo živjeli u Turiću i Bosni.
Preporučam za početak priču o ocu koji ima vremena (“On uvijek ima vremena”) koje ćete pronaći u njezinim knjigama koje se mogu nabaviti u knjižarama u Hrvatskoj.
Tu su još neke njene priče-zabilješke-razmišljanja u vezi s našim krajem (“Priča o najstarijem”, “Neupisani grad”), kao i nešto u vezi Dinama (“Zastoj vrijedan priče”). Jedan noviji razgovor s njom iz 2014. godine možete pročitati ovdje (24sata.hr).