Reko\u0161e nam: “Vi ste uvijek bili roblje”,
\nA povjest va\u0161a nalik je na groblje
\nNa kome niti pravog kri\u017ea nema;
\nPonegdje plo\u010da, bez imena, nijema;
\nI korov svuda! Uza sve su pute
\nOtaca va\u0161ih kosti razasute!
\nU rodnu tlu mrtvaca san ne drijemlju:
\nPognojili su kao \u0111ubre zemlju
\nI nestade ih pustih… bez spomena!
\nSvu pro\u0161lost va\u0161u zastrla je sjena,
\nI ovio je mrak!”<\/p>\n
Da, to nam ka\u017eu,
\nA sve u meni na to kli\u010de: La\u017eu!
\nIako nema raka, spomenika,
\nZidina, plo\u010da, pergamena, slika,
\nJa ipak znam \u0161to bje i kako bje.
\nNe, razasute na sve \u010detir\u2019 strane
\nVe\u0107 u mom tijelu le\u017ee ukopane
\nOtaca mojih put i kosti sve!
\nPropao nije ni duh im ni lik:
\nPognojili su tlo iz koga nikoh,
\nNjivu \u0161to gradim, putove \u0161to svikoh:
\nNjih mrtvih ja sam \u017eivi spomenik!<\/p>\n
Vladimir Nazor (Postira na Bra\u010du 1876. \u2013 Zagreb 1949.)<\/strong> I.<\/strong> Nikola \u0160op, (Jajce, BiH, 1904. \u2013 Zagreb 1982.)<\/strong> I.<\/strong> Nikola \u0160op, (Jajce, BiH, 1904. \u2013 Zagreb 1982.)<\/strong> Znaj, du\u017ean si djedu i pradjedu<\/p>\n I mnogima jo\u0161 i vi\u0161e. Najvi\u0161e si du\u017ean meni: Reci tata, gdje je \u0161ljiva ranka Unucima svojim nosim Vidim put, budu\u0107nost vidim, Ho\u0107u s vama iza ku\u0107e Ljudskim glasom mi \u0161apnulo: Ja sam ljubav! Slavko Oluji\u0107, Zagreb<\/strong> Da ne umru, Kriste, stare uspomene Sa zida gledahu tvoje o\u010di svete Kasnije sam nepismenoj baki Ti si punio tavan zrnjem, podrum krumpirom Ja to nisam \u017eivio, to sam ja tek sanjao Danas, kad je \u017eivot tu, o\u0161triji od bi\u010da Luka Perkovi\u0107 (Mali Kut, Lika, 1900. \u2013 Klenovnik 1948.)<\/strong> Gori nebo visoko,<\/p>\n Dolje more duboko, Slabe barke smjeli let Tko te ne bi ljubio, Nemoj, buro, bjesniti, Antun Nem\u010di\u0107 (Edeu, Ma\u0111arska, 1813. \u2013 Kri\u017eevci 1849.)<\/strong> Vi ste uvijek bili roblje Reko\u0161e nam: “Vi ste uvijek bili roblje”, A povjest va\u0161a nalik je na groblje Na kome niti pravog kri\u017ea nema; Ponegdje plo\u010da, bez imena, nijema; I korov svuda! Uza sve su pute Otaca va\u0161ih kosti razasute! U rodnu tlu mrtvaca san ne drijemlju: Pognojili su kao \u0111ubre zemlju I nestade […]<\/p>\n","protected":false},"author":185,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-248","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/turic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/248","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/turic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/turic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/turic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/185"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/turic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=248"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/turic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/248\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/turic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=248"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\n_____________________________________________<\/p>\nIsus u posjeti kod nas<\/h4>\n
\nO Isuse, kad do\u0111e\u0161, u koliko bilo sati,
\nu na\u0161 propali i opustjeli dom,
\ndobrodo\u0161licu tebi \u0107u zapjevati,
\nskupa sa svojom vedrom sestricom.
\nPjevaju\u0107i, od tvoje blizine sva bijela,
\niznijet \u0107e ona preda te so i kruh.
\nPo starom obi\u010daju na\u0161ih sela,
\nkada im u ku\u0107u stigne mio duh.
\nTada \u0107e te moja sestrica odvesti
\ndo skromnog jela, koje krasi stol.
\n\u2013 O Isuse dragi, izvoli samo sjesti
\ni odlo\u017eiti svoj \u0161e\u0161ir i oreol.\u2212
\nTako \u0107e ti ona re\u0107i i nato \u0107e
\nstati preda te, u svetom bolu.
\nI puna \u010diste, nebeske samo\u0107e
\no klin \u0107e objesiti tvoju aureolu.
\nNeka nam svu no\u0107 sija, mjesto uljenice,
\nkoju palimo pred svaki mrak.
\nOd sjaja \u0107emo kriti svoje lice,
\nTako \u0107e njen blijesak biti jak.
\nII.<\/strong>
\nPoslije \u0107emo te povesti u dvori\u0161te, nose\u0107i
\nIspred nas tvoje aureole \u017ear.
\nI pri toj, od nebeskog sjaja svije\u0107i,
\nPokazat \u0107emo ti pusti na\u0161 hambar.
\nI staje prazne, u kojima se su\u0161e
\nOtkosi davni, ko’ cvije\u0107e na groblju.
\nU pono\u0107i tu do\u0111u mrtvih konja du\u0161e.
\n\u010cuje\u0161 ih kako nevidljivu zob zoblju.
\nPokazat \u0107emo ti i stado magle bijele,
\nKoje se provla\u010di kroz \u017eivicu svje\u017eu.
\nO Isuse, to na\u0161e ovce izgorjele,
\nmrtve dolaze i u tor lije\u017eu.
\nOnda \u0107emo konja jedinog upregnuti,
\nDa te provozamo kroz na\u0161 mali grad.
\nNad njim se nebo nisko uvijek muti.
\nPod njim prigu\u0161eno tutnji vodopad.
\nAko me upita\u0161, dok na\u0161e staro kljuse
\nBude pla\u0161ila kraj puta \u0161a\u0161:
\n– Koja je ovo zemlja? \u2013 Kazat \u0107u:
\nO Isuse, pa to je Bosna, ti to zna\u0161.
\nIII.<\/strong>
\nA poslije, kad i pijetlima bude sneno,
\nosjetit \u0107emo kako tvoja glava
\nspu\u0161ta se \u010das na moje rame, \u010das na njeno,
\nI silno nas obasjava.
\nI u to doba zemaljskih kasnih sati
\npjevat \u0107e ti moja sestrica blagim glasom.
\nO Isuse, ti \u0107e\u0161 tada zadrijemati,
\nizmoren konja tromim kasom.
\nI koji put, kad magla bude snje\u017eno
\nsipila na tvoje sveto ruho,
\nstavit \u0107e ti na glavu, sasvim nje\u017eno,
\noreol, koji ti je pao na jedno uho.<\/p>\n
\n___________________________________________________<\/p>\nVe\u010de u polju<\/h4>\n
\nPognuta vrba, ko’ stara majka,
\nmr\u0161avom rukom na molitvu dade znak.
\nI svud umuknu \u0161um trave i brbljava \u0161a\u0161.
\nTada se najstariji popac iz grma javi
\ni pred svima moli O\u010dena\u0161.
\nA \u0161ume i trave pobo\u017eno odgovaraju.
\nI bra\u0107a njegova \u0161to kle\u010de u travi.
\nA ja prognanik iz grada osamljeni
\nslu\u0161am te ponizne zvuke,
\npa glave prignute i pun svete ve\u010deri,
\nne znam da sam i ja sklopio ruke.
\nII.<\/strong>
\nKad se svr\u0161i tiha molitva, sve se opet
\nna svoj ve\u010dernji posao vrati.
\nZa\u0161umi rosno kro\u0161nja nada mnom.
\nI \u0161ume, \u0161to su molile, umuknu dugim snom.
\nGrmlje po obroncima opet prikuplja mrak.
\nA mjese\u010deva u\u017earena plitica zasija.
\nStri\u010dak stri\u010dku nastavi da pri\u010du pri\u010da.
\nA stara vrba opet nad vodom vla\u017enu maglu \u010dija.<\/p>\n
\n___________________________________________________<\/p>\nTebe zove djedovo ognji\u0161te<\/h4>\n
\nZato vrati \u0161to si du\u017ean,
\nI do\u0111i – jer zaborav tebe bri\u0161e.<\/p>\n
\nZato reci gdje su bili
\nMe\u0111a, bunar i dvori\u0161te?
\nA gdje potok bistri, \u010dili?<\/p>\n
\nNa koju si mla\u0111an se peo?
\nJo\u0161 u meni \u017eive, zovu tre\u0161nje
\nKoje si zelene brao.<\/p>\n
\nDunju \u0161to je na ormaru zrila,
\n– I zvala me, bako, zvala…
\nKad se nisam ni rodila.<\/p>\n
\nOn je ljubav, mir i dobro.
\nNjemu stremi djedovo ognji\u0161te
\nI zove me snagom svom.
\nZagrlit \u0107u stopu zemlje
\nNa ovome svetom tlu,
\nPoklonit’ se djedovini,
\nNeka suza kane na kam vreli
\nI zazvoni, i zagrmi:
\n– Djede, bako, tu sam na ognji\u0161tu,
\nU srcu – dobrota, to nek’ se pamti!<\/p>\n
\nNa\u0107i ono pti\u010de malo
\n\u0160to u snijegu je zaspalo,
\nA zvalo me da ga spasim
\nOd sve dubljeg zaborava.<\/p>\n
\n– Klekni! I reci! – Ja, dijete i \u010dovjek,
\nVjerujem u svom malom djevoja\u010dkom srcu:
\nSvoj na svome, uz dobrog brata i susjeda,
\nTkat \u0107e ljubav, mir i dobro!<\/p>\n
\nJa sam mir!
\nJa sam dobro!
\nZagrljeni smo – trajanje!<\/p>\n
\n___________________________________________________<\/p>\nPri\u010da<\/h4>\n
\nkad je majka okom nad kolijevkom sjala
\nkad je divna sre\u0107a pod uzglavljem cvala
\nneka Ti je ova zahvalnost od mene.<\/p>\n
\npa kad opak bijah il’ se ne dah prati
\nteto\u0161enjem blagim grozila se mati:
\ndobar budi, Gospodin Isus \u0107e te!<\/p>\n
\n\u010ditao Tvoju slavnu muku
\nza koko\u0161je jaje, za blagost njenih ruku,
\nda zlo\u0107e moje u zaborav baci.<\/p>\n
\nkako je bio sladak kruh iz Tvojega bra\u0161nal
\nZbog Tebe se \u010desto prosja\u010dka noga pra\u0161na
\nokrijepila u ku\u0107i ve\u010derom i mirom.<\/p>\n
\no dje\u010daku s drvenim igra\u010dkama
\no toplom kaminu, o dobrim ma\u010dkarna
\no pijetlu kojega sam dvori\u0161tem ganjao.<\/p>\n
\nja rado pitam stare sanovnike
\n\u0161to zna\u010de svi ti sni i davne slike …
\nsanovnici mudro \u0161ute, ostaje pri\u010da.<\/p>\n
\n___________________________________________________<\/p>\nDomovini!<\/h4>\n
\nA ja u sredini
\nNo\u0107noj u ti\u0161ini
\nMislim na te, ma jedina
\nPremilena domovina!<\/p>\n
\nU daleki strani svijet;
\nU njem’ strani ljudi,
\nJezik stran i \u0107udi;
\nA u tebi sve poznano,
\nDo\u0161o’ kasno ili rano.<\/p>\n
\nU te do\u0107i \u017eudio,
\nBilo bi s kamena,
\nSrca nesmiljena!
\nZalud sunce drugdje sija,
\nMoje srce ne razgrija!<\/p>\n
\nSmjeli brod mi slomiti,
\nNu, ako se skr\u0161i
\nI moj \u017eivot svr\u0161i,
\nTad dones’te, vi valovi,
\nMiloj zemlji cjelov ovi!<\/p>\n
\n___________________________________________________
\n___________________________________________________<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"